Reci 5: Ne pamti se razlog, vec čin

Covek osjeca potrebu ne samo da misli, vec i da kaze, cak vecu potrebu da kaze, nego da misli.

Za svakoga imamo rezumevanja, osim za svoje najblize, smatramo da nam njihova vjernost prirodno pripada kao vlastita koza.

Ne pamti se razlog, vec cin.

Zmija bi se otrovala kad bi me ujela.

Kakav je ovo zivot, kakav svet, u kojem cinim zlo i kad mislim najbolje.

Steta glupi ljudi su obicno, vrlo uporni.

Strah je najgori izddajica.

Svaka stvar ima lice i nalicje, privid i sustinu, koru i srcku.

Upravo strah od smrti daje lepotu svim stvarima, svemu sto dozivljavamo. Treba sve proziveti, osvajajuci radost cistog zivota i lepotu ljubavi prema drugima u ovom kratkom preletu ozmedju dve tajne.

Staza se grdi kamen po kamen.

Zelim da mi cijeli zivot suza i osmijeh ostane:
suza mi srce prociscava, tumaci mi tajne zivota i njegove zegonetke;
osmijeh me zblizava meni srodnim i biva simbolom moga slavljena bozanstva.

Ljubav nas je sjedinila i kod nas moze razdvojiti, smrt smo odabrali i kod nas moze vratiti.

Dusi Bog podari pehar radosti i srece i rece: "Iz njega ces piti samo kada proslost zaboravis i buducnost zanemaris." I dade joj pehar tuge i rece: " iz njega ces pitida bi shavtila sustinu zivotne radosti."

Covjek se vraca na mesto zlocina, ali ne i na mesto ljubavi.

AKO TI SVETLOSTI NEDOSTAJE

Ako ti svetlosti nedostaje

uzmi me.

Noć da sam noć bih spalio

da te razdanim.

Ako ti ljubavi nedostaje

uzmi me.

Zenice ću noći da iskopam

da se zvezda ogledaš, da sineš.

Ako ti mržnje nedostaje

i tad uzmi me.

Pakao vri mi pod srcem

pakao vekovni.

Ako ti svetlosti nedostaje

uzmi me.

Al ako ti ja nedostajem

šta ću ti!

Sem da te gledam do u nedogled

sem da izgorim.

Aca Šopov

Mesa Selimovic, Tvrđava: "Boj se ovna, boj se govna. A kad cu zivjeti?"

Ljudi su zla deca. Zla po cinu, deca po pameti.

Mozda za sto ih nisam pogao razumeti, ni objasniti, a tajna se duze pamti nego jasna istina.

Iskustvo me je naucilo da ono sto se ne moze objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe mozes obmanuti dijelom slike koji se nametne, tesko izrecivim osjecajem, jer se skriva pred mukom saznanja i bjezi u omaglicu, u opijenost koja ne tazi smisao.
Drugome je nophodna tacna rijec, zato je trazis, osjecas da je negdje u tebi i lovis je. Nju ili njenu sjenku, prepoznajes je na tudjem licu, u tudjem pogledu, kad pocinje da shvata.

Sreca pomaze smelima - - Audaces fortuna iuvat

Drevis i smrt
Svako trazi zadovoljstvo, a nevolje dolaze same.

U ratu nije dosadno, ni u nesreci, ni u muci. Kad je tesko nije dosadno.

Onda je otac rekao:

pamti, nesreca je sto kod nas niko ne misli da je na pravom mjestu i svako je svakome moguci suparnik;

ljudi preziru one koji ne uspiju, a mrze one koji se uspnu iznad njih; navikni se na prezir ako zelis mir, ili na mrznju ako pristanes na borbu. Ali ne ulazi u okrsaj ako nisi siguran da ces oboriti protivnika. 

Ne upri prstom na tudje postenje, ako nisi dovoljno jak da to ne moras dokazivati.

Zivotna snaga jednog coveka, meri se izmedju ostalog i njegovo sposobnoscu da zaboravlja

Svaki nedeljni slikar - amater, pred belim platnom u trenutku kada mu prinese cetku namocenu u boju, ima potpuno iste sanse kao i Pikaso ili bilo ko drugi ko je stajao tako sam i zamisljan dvoumeci se odakle da krene, a da je sve ostalo samo splet vestine, publiciteta, srecnih okolnosti i tradicije.  [Kapor]

Mesa Selimovic, Dervis i smrt : "Covjek nikada ne treba da ode, kad ima razloga da ostane."

Ostala je u meni detinja misao, uporna nada da su se ipak pomirili.

O Hasanu
Cim bi zazuborio njegov tihi glas, noc bi postajala manje pusta. Gradio je izmedju mene i sebe most od paucine, most od rijeci.

Ljudi su mi postali blizi zbog govora. Ne svi naravno. Neki su gluhi za tudje rijeci, oni su nesreca i sebi i drugima.

Sprimerom velikih ljudi pred ocima i sa zeljom da ih slijedi, a bez ikakva znanja o sitnim ljudima koje cemo se jedino susretati.

Srecom po sebe, nikome nije nista zamerao, nije se zalostio, sve sto mu se desilo primio je kao zestoku salu.

Dervis i smrt, Mesa Selimovic "Ragovor je spona medju ljudima, mozda i jedina"

O Hasanu
Hasan je nedosledan. Hasan ne zna sta hoce ili zna, a ne moze. Hsan je dobronamran, ali neizdrzljiv, Hasan pokusava, a ne uspjeva, i mozda je zaista njegova nesreca u tom beznadnom zapocinjanju, u tom gradjenju mostova koje ne prelazi.
To je prokletstvo zelje koja se ne gasi, ali se ne ostvaruje. Neprestano trazi, s odusevljenje, pa se brzo povlaci, prazan i neoplodjan.
Kao da ga vuce misao, a odbija covek.
To je cudno ostecenje i muka, ne zato sto odustaje, vec sto uvek nanovo pokusava. Onda je sve u njemu, a ne u drugome. A opet sam trazio uzrok izvan njega.

Mesa Selimovic, Dervis i smrt: "Hiljadu puta se pokajes za ono sto kazes, rijetko za ono sto precutis."

O Hasanu
Pomalo je nesrecnik koji se brani prkosom, cudak ili pametna covek koji krije svoje raloge, a za to je potrebno biti suvise slab ili suvise jak.

Njegov zar je trajniji, nije plamen u kome izgore vrele rijeci.

Uostalom, svejedno, neka je i povrsan, neka je lakomislen, neka procerdava svoju nekadasnju pamet kako hoce, ali je dobar covjek i zna tajnu da bude prijatelj.

Hasan
"O jadni dervisu! Moze li se ikad desiti da ne mislite derviski? Djelovanje po odredjenju, odredjivanje po bozjoj volji, spasavanje pravde i svijeta!
Kako se ne ugusite od tih velikih rijeci!
Zar ne moze nesto da se ucini i po ljudskkoj volji, i bez spasavanja svijeta?
Ostavi svijet na miru, ako Boga znas, bice srecniji bez te vase brige. Ucini nesto za coveka kome zans ime i prezime, koji ti je slucajno brat, da ne propadne ni kriv ni duzan u ime te pravde koju branis. "  ...