Ostala je u meni detinja misao, uporna nada da su se ipak pomirili.
O Hasanu
Cim bi zazuborio njegov tihi glas, noc bi postajala manje pusta. Gradio je izmedju mene i sebe most od paucine, most od rijeci.
Ljudi su mi postali blizi zbog govora. Ne svi naravno. Neki su gluhi za tudje rijeci, oni su nesreca i sebi i drugima.
Sprimerom velikih ljudi pred ocima i sa zeljom da ih slijedi, a bez ikakva znanja o sitnim ljudima koje cemo se jedino susretati.
Srecom po sebe, nikome nije nista zamerao, nije se zalostio, sve sto mu se desilo primio je kao zestoku salu.
"Svako misli da ce nadmudriti sve druge, jer je siguran da samo on nije glup. A tako misliti je stvarno glupo. Onda smo svi glupi. " Hasan
Hasan je neobaveznost, slobodni vjetar, vedro nebo.
Nasa odusevljenja, govorio je, isto su toliko opasna koliko i nasa nerazumnost.
Ne priznavanje slabosti to je vec pobeda, osvajanje, koje ce jednom, u buducnosti postati trajnije i prostranije, i onda to nije pokusaj vec pocetak, nije prkos vec samopostovanje.
Hasan se ne ostvaruje, ne prepoznaje, ne smjesta u odredjeni prostor; sve pokusava, a nista ne dovrsava, dopustajuci da uvek bude promasen.
"Nikada nisam imao nista i nisam ni zeleo da imam. " ... "Moj prijatelj je isto sto i ja. " ...
"Bolje da mi nicija zastita ne zatreba. Da sam sebi budem zastita. Nije pravo da prijatelja optrerecujem nevoljama koje sam stvaram. Ko ne umije da pliva, ne treba da skace u vodu, nadajuci se da ce ga neko izvuci. " Hasan
Ne zaista se ne slaze sa ovakvom rabotom, mada vec odavno ljude ne smatra andjelima, ali svoga prijatelja ne zeli da grdi, jer bi bilo ruzno, niti da opravdava, jer to vise nikom me treba.
Covjek nikada ne treba da ode, kad ima razloga da ostane.
Covek je proklet i zali za svim putevima kojima nije prosao. A ko zna sta bi ga i na njima cekalo.
"Zivi nista ne znaju. Poucite me mrtvi, kako se moze umrijeti bez straha, ili bar bez uzasa. Jer smrt je besmisao kao i zivot." Nurudin
O Hasanu
Cim bi zazuborio njegov tihi glas, noc bi postajala manje pusta. Gradio je izmedju mene i sebe most od paucine, most od rijeci.
Ljudi su mi postali blizi zbog govora. Ne svi naravno. Neki su gluhi za tudje rijeci, oni su nesreca i sebi i drugima.
Sprimerom velikih ljudi pred ocima i sa zeljom da ih slijedi, a bez ikakva znanja o sitnim ljudima koje cemo se jedino susretati.
Srecom po sebe, nikome nije nista zamerao, nije se zalostio, sve sto mu se desilo primio je kao zestoku salu.
"Svako misli da ce nadmudriti sve druge, jer je siguran da samo on nije glup. A tako misliti je stvarno glupo. Onda smo svi glupi. " Hasan
Hasan je neobaveznost, slobodni vjetar, vedro nebo.
Nasa odusevljenja, govorio je, isto su toliko opasna koliko i nasa nerazumnost.
Ne priznavanje slabosti to je vec pobeda, osvajanje, koje ce jednom, u buducnosti postati trajnije i prostranije, i onda to nije pokusaj vec pocetak, nije prkos vec samopostovanje.
Hasan se ne ostvaruje, ne prepoznaje, ne smjesta u odredjeni prostor; sve pokusava, a nista ne dovrsava, dopustajuci da uvek bude promasen.
"Nikada nisam imao nista i nisam ni zeleo da imam. " ... "Moj prijatelj je isto sto i ja. " ...
"Bolje da mi nicija zastita ne zatreba. Da sam sebi budem zastita. Nije pravo da prijatelja optrerecujem nevoljama koje sam stvaram. Ko ne umije da pliva, ne treba da skace u vodu, nadajuci se da ce ga neko izvuci. " Hasan
Ne zaista se ne slaze sa ovakvom rabotom, mada vec odavno ljude ne smatra andjelima, ali svoga prijatelja ne zeli da grdi, jer bi bilo ruzno, niti da opravdava, jer to vise nikom me treba.
Covjek nikada ne treba da ode, kad ima razloga da ostane.
Covek je proklet i zali za svim putevima kojima nije prosao. A ko zna sta bi ga i na njima cekalo.
"Zivi nista ne znaju. Poucite me mrtvi, kako se moze umrijeti bez straha, ili bar bez uzasa. Jer smrt je besmisao kao i zivot." Nurudin
 |
| "Covjek nikada ne treba da ode, kad ima razloga da ostane." |
No comments:
Post a Comment