Mudrolije: Svoju veru nađoh u svom snu o veri

Strast - sigurna obmana i sreća koju samo budale traže.

Strast se najviče prikriva, a ipak se odaje samom svojom tajanstvenošću, kao što najmirnije nebo predsakzuje najveću oluju. (nisam sigurna, milsim da je Andrić)

Reč je čoveku data da bi pokrio svoju misao.

Ja: Ratovi se gube zbog čekanja, a bitke zbog srljanja i nestrpljenja.

Morate paziti da se vaša savest čuva ove slabosti:  preterane osetljivosti prema tačtom sjaju spoljašnjeg sveta.

Glupak ima jednu veliku prednost pred genijem. On je zadovoljansobom. (Napoleon)

Strah od letenja, Erica Jong

U životu je najvažnija drskost.

S godinama počneš sve jasnije uviđati kako se mučkarci u osnovi panično boje žena.

Od svih oblika apsurdne hrabrosti najveća je hrabrost devojaka. U protivnom bilo bi manje brakova i još manje ludih avantura koje premašuju sve pa i brak.

Šutnja je najtuplje od svih oružja. Zbog nje su optužbe koje ti podvikuju glasovi u tvojoj glavi, mnogo užasnije od bilo kakvih optužbi koje bi ikada mogao izgovoriti neki glas izvan sebe.

Od života i mučkaraca najviše izvlače one žene koje najviše zahtevaju. I ao se ponašaš vredna i poželjna, muškarci će te smatrati vrednom i poželjnom i ako pristaneš služiti kao otirač za noge, nikome neće pasti napamet da te zgazi.

Ako nisi spremna od ljudi primati hrpe govana, nećep dobiti ni ono dobro što ti mogu dati.

Moja majka je govorila da me momci neće poštovati, ako ne izigravam kako je mene "teško dobiti"

1. Iznad svega nemoj biti obična,
2. Svet je pun grabežljivaca  - jedite brže.

Celu knjigu Strah od letenja, Erica Jong  možete on-line porčitati ovde 

Ivo Andrić, Ex Ponto ( IV)

Dok sam ja spavao pala je kiša.

Sad je nebo svijetlo i puno mrkih pocijepanih oblaka. Stabla su tamna. Šum je zamukao. Krenu se kratak, lagan vjetar i donese miris zovike koja cvate u komšiluku.

Po obroncima slaze rudari sa svojim malim svjetiljkama koje čine oko njih drhtav krug svjetla.
Mislio sam da je to mučan san što me probudio. Ali nije. Na javi kao i u snu glasno i razgovijetno moje to srce meni govori; treba umrijeti, treba umrijeti!
Tražim utjehu, dozivam jednu nadu, ali moje na smrt suđeno srce ponavlja svoju strašnu priču.

Ni u čem se ne opaža apsurdnost današnjeg društvenog položaja kao kad se radi o hljebu i ženi.

I baš to, da u pitanjima uređaja tih dvaju uvjeta ljudskog opstanka vlada toliki nered i nepravda je dokaz kako je društvo neizlječivo bolesno.