Mudrolije: Kakvi septembri su prošli, prijatelju, kakvi septembri...

Sen čelebi, men čelebi, a ti kim kašar. Ja gospodin, ti gospodin, ko će konja da timari. (Arapska poslovica)

Samo što me nisu vodenice mlele.

Nema toga časa ni takvog položaja u kom se ne bi moglo kazati ono što je glavno od glavnog. I onda nalazim mogućnost da Vam kažem koliko sam srećan da Vi postojite i da se mi znamo i volimo.
(Ivo Andrić)


-Tetka Draginja, tetka Drgainja! Kaži -Dragička!
- Dragička. Šta je?
- Utopio se Đura!
(Ivo Andrić)

Česta  i jaka želja smrti koja se nekad u meni raznim povodima javljala bila je, sad to vidim, samo želja da budem drugi i da bude drugačije oko mene, tj. naročit oblik želje za boljim životomu vreme kad joć nisam nio našao puta ni hrabrosti da se borim za njega.
(Ivo Andrić)

Dešava se da mu ljudi koji zlo i mrko gledaju oko sebe, kažu da je u njegovom pričanju sve ulepšano, ublaženo i povičeno, a on odgovara spremno:
 - Nije istina, ne ulepšavam, nego vi ružno gledate.
(Ivo Andrić)

Lep je kao greh. (Rediteljka u Ateljeu Maldih komentariše jednig mladića).
Cigani se ne boje zime, već vetra. (Moja komšinica dok viri kroz prozor svoga stana. 26.11. 1993.god.)

... i širokim nosom na kom iz nosnica vire oštre i guste dlake i to pomešane crne i sede. tako da izgleda kao da su mu nosnice pune soli i bibera ...

Dao Bog gospodstva ali nije ostavio troška ...

Đavo notć ore nitć kopa, nego samo izvuče sablju i komanduje.

Taj Vam zna ceo sveti jedno selo više.

... ali mi svi volimo tuđe znanje i veštinu nazivamo srećom

Od žalosti nikome koristi.

Strast nas često zavodi i vara, ali bez strasti nema pravog poleta ni punog dela.

Slušajući ga, ja se pitam, kako mu ne dosadi da uvek i u svemu ima pravo i to stopostotno, gnevno i otsečno, bez ljubavi ne samo za svog protivnika nego i za istinu.

Mnoge nevolje uče čoveka da ćuti.


 Kakvi septembri su prošli, prijatelju, kakvi septembri.

Zatekla je čoveka zimska noć u šumi. Stegla studen pred zoru i čovek, videći da će se smrznuti, zavapije:
- Svani, jer ako ne pohitač, nećeš imati kome!
(Lelejska Gora, Ivan Lalić)

Piši kako govoriš, ćuti kako misliš.

Čim se javi pitanje o smislu, poreklu i cilju postojanja, čovek počinje da gubi visinu i - pada.

Bez oluja no gromova (po jednoj teoriji) ne bi bilo ni života na zemlji.

Iznutra treba rasti ćutke i napredovati i u pravi čas se zaustaviti.

Zašto reći -Zbogom - kada još uvek ima nade za  - Doviđenja.

Meša Selimović
U kukama je ostalo nešto od onoga što je bivalo u piscu, pa se nije izgubilo u kovitlacima magle.

Iskrenost - je uverenost da govorimo istinu.

Sve spada s mene kao oklop i ostaje ono što je bilo pre svega - gola koža i go čovek.

Žena zna, žene uvek znaju, makar ništa ne bilo rečeno i prije će pomisliti da jest nego da nije.

i za strpljenje treba imati snage.

Ništa ne treba čekati, svemu treba ići u susret.

Glembajevi
... podgrejano na socijalističkom rešou...
Da Vi stanujete u onoj sobi, Vi biste skočilikroz prozor sa svim svojim moralnim autoritetima i citatima zajedno.
... ispekao sam, pa sam rekao ...
... moj odlazak u ovaj dom bio je neke vrste poslednja sentimentalna zabluda...

Treba li uopšte slikati? Ako bezuvjetno treba. Onda, kako?



No comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...